Kada je Alexandra Mahjouri stigla kući, zatekla je nezamislivo. Njezin dom je opljačkan i razoren od strane razbojnika.

Ne samo da su nestali božićni pokloni, već i putovnica, dokumenti i četverogodišnja ušteđevina. Činilo se kao najgora noćna mora.

Lopovi su čak i ukrali njezinu ogrlicu, koju joj je otac dao prije smrti. Ponekad kada nešto izgubimo, shvatimo šta je ustvari vrijedno.

Alexandra, šokirana, slomljenog srca, preplašena, odlučila lopovima napisati pismo te im pokloniti dio svoga divnog uma. Ono što će im poručiti, nije baš ono što očekujete od majke kojoj su sve oduzeli preko noći.

Pročitajte njenu inspirativnu priču ispod i kažite nam kako biste vi reagirali u istoj situaciji!

“Onima koji su mi opljačkali i razorili dom”

Želim vam samo zahvaliti od srca. Hvala što se mi odnijeli televizor, jer sada više razgovaram s obitelji. Hvala što ste me podsjetili da materijalne stvari nisu vrijedne mojih suza, kao što je vrijedna sigurnost i prosperitet moje obitelji. Stvari su se mogle mnogo gore završiti. Hvala vam što ste me podsjetili koliko je važna podrška mojih prijatelja i obitelji. Cijelo vrijeme su mi stizale poruke, podrška i utjeha.

“Hvala što ste me podsjetili na vrijednost Božića: provođenja vremena s voljenim osobama i magijom koja izvire iz moje djece. Dok sjedim i tresem se od straha, uspjela sam malom dječaku reći da su ustvari patuljci ukrali sve naše stvari i napravili nered.

Znajući da on ne zna da si mu ti rasturio dom, uključujući i njegovu sobu, daje mi neki vid zadovoljstva. Nije mi jasno kako jedan odrasli čovjek može ukrasti dječakovu ušteđevinu koju je godinama čuvao, ali se nadam da ćeš taj novac potrošiti na dobre stvari i kupiti nešto svojoj djeci.

“Nadam se da imaš djecu te da će njihova lica biti nasmijana, iako lice moga dječaka neće biti nasmijano ovog Božića. Neki komadi nakita koje si uzeo, pripadali su mom ocu koji je preminuo prije 6 godina, i prije toga mi ih je poklonio.

Moj otac je bio zaista darežljiva i velikodušna osoba, a vi ste mi ovim činom slomili srce i oduzeli dio sjećanja na oca. Nadam se kada ih prodate da ćete donijet komad sreće vama i vašoj obitelji, jer bi i moj tata tako želio.”

”Ostavili ste nas bez ičega”

“Ostavili ste nas bez ičega, osjećamo se slomljeni, uplašeni. Toliko godina smo radili kako bi stvorili naš dom, a vi ste nam za jednu noć oduzeli sve. Ali hvala vam što ste me podsjetili koliko volim svoga muža i sina.

Zajedno ćemo nas troje prebroditi ovo sve. Radujemo se Božiću, prvom u našoj novoj kući.

“Jesam li OK? Nisam! Uzeli ste mi najvrijednije materijalne stvari. Osjećam se slomljeno, uplašeno! Kada god čujem i najmanji zvuk, osjećam paniku i strah. Ne osjećam se sigurnom više!

Moj divni muž mi je najveća podrška, i podržava me u ovim teškim trenucima. Njegov zagrljaj i zagrljaj dječaka je nešto što me podsjeća da materijalne stvari nisu bitne, već emocije koje primamo i dajemo. Emocije se skladište u našem umu i duši i one traju vječno. Kao i mi.”

Podijelite ovu Alexandrinu poruku, jer Božić nam pokazuje da je obitelj bitnija od materijalnih stvari!