Postoji priča o jednoj kršćanki koja je sanjala da je umrla i otišla u nebo. Pred njom su se otvorila vrata od bisera. Anđeo vratar poželio joj je dobrodošlicu i uputio je do prijestolja Gospodina Isusa Krista.

Spasitelj ju je pozdravio, ali nekako hladno. Na njegovu riječ, na glavu joj je bila stavljena kruna. Okrenula se i pošla zlatnom ulicom do svoga stana vječnog blaženstva.

Od prizora na tu prekrasnu stvarnost neba, obuzela ju je radost. Prepoznala je likove koje je poznavala na zemlji. Dok je hodala, primijetila je da je i sveci i anđeli čudno promatraju. Što je dalje išla, sve je više to primjećivala. Približivši se jednom Gospodnjem poslaniku bijelih krila, upitala ga je:

“Zašto me svi tako čudno gledaju?”

“Skini svoju krunu, kćeri”, rekao je anđeo, “i vidjet ćeš.”

Zatim je sanjala da je skinula krunu s glave. Bila je od zlata, sjajna, blistava, divna, ali u njoj je nešto nedostajalo. Dugo je gledala u nju pokušavajući shvatiti što nedostaje.

Pogledala je u druge krune na glavama oko sebe. Tada je shvatila da je njezina potpuno bez zvijezda od dragog kamenja. Bila je samo zlatna. Srce joj se slomilo. Brzo se okrenula i krenula do posredničkog prijestolja Sina Božjeg. Bacivši se na koljena pred Izbaviteljem, u suzama je zajecala: “Gospodine Isuse, daj mi još jednu priliku. Vrati me na zemlju. Ovaj put činit ću daleko više.”

Agonija sna ju je probudila. Kliznuvši s kreveta, kleknula je i u suzama se posvetila Gospodinu kao nositelj svjedočanstva. Od toga dana bila je drukčija. Život joj je postao prožet strašću za zadobivanje izgubljenih. Njezino svjedočanstvo bilo je istinito, toplo, učinkovito. Bog je blagoslovio njezin trud mnogim dragocjenim dušama.

Moje je duboko uvjerenje, čvrsto kao i moja vjera u Gospodina Isusa Krista, da je glavni razlog, možda jedini razlog, što nas je Gospodin spasio i pustio da živimo na ovoj zemlji umjesto da nas je odveo k sebi u nebo taj što nas želi upotrijebiti kao svjedoke.

Najvažniji zadatak svakog djeteta Božjeg ovdje na ovom svijetu je propovijedati evanđelje svakom stvorenju i učiniti učenicima sve narode.

Autor: Hyman J. Appelman