Ova priča je objavljena na društvenim mrežama i vrijedi je pročitati:

Pošto nano kupus?

10 marki vreća!

– Morel dvije vreće za 16?

– E sinovac moj, nemere!

– Pa lani je bilo 10 marki dvije vreće a sad vreća tol’ko!

– E pa sinko moj, i ja sam lani bila 69, a sad sam 70 ljeta!

– Ma daj nano za 16 dvije vreće?

– Dijete, jel ti to mene zajebavaš?

– Jok nano, neg’ mi se čini da vi hoćete kožu da nama gradskim, oderete!

– Slušaj balavče!…

Nisam ti je ja oderala, neg’ je spržilo ono ljetno sunce, kad si im’o svečetiri u zraku i molijo da ljeto potraje što duže da bi se ti mog’o valjat po pijesku i guzicu namakat u moru!…

Moje oči još mora vidile nisu!…
Dok si se ti kisalio, ja sam molila dragog Allaha da kiša padne, da mi sve neizgori….
Gledala u nebo k’o kaka tuka, i gledala odklen će kiša a nje niodkug!…
Pa vuci kante vode, zaljevaj a ti si zalijev’o grlo s’pivčugom!…
Dok sam ja Sabahom ustajala da bi šta uradila, ti si Sabahom gologuz iš’o na onu Rivu i meć’o peškir na pijesak, pa si se izvrno ko konj i povazdan lež’o, ja sam povazdan vukla kante da bi imala ovo što sad imam!…

E sad mi reci ko hoće kome kožu oderat!…

Ja tebi il’ ti meni?…

– Ma neću sad uzet ni za dvajest!
– E sad ti nedam ni za trijest!…

ODABI ovdal!