Slijepa žena se iznenadila kada je čula riječi vozača autobusa. Ponekad je ljubav koju nam naši bližnji pružaju mnogo jača od mraka koji nas okružuje.

Susan ima 34 godine, a njezin život se potpuno promijenio kad je izgubila vid zbog pogrešne dijagnoze liječnika.

Postala je depresivna, ljuta i frustrirana jer je sebe vidjela kao snažnu i neovisnu osobu, a sada je bila osuđena na situaciju koja je učinila da se osjeća nemoćno.

Njezin muž, vojni pilot, nije znao kako se nositi s depresijom i gorčinom, pokušavajući joj na sve načine pomoći.

Kad je došlo vrijeme da se Susan vrati na posao, Mark nije imao srca poslati je da se sama snalazi u prijevozu, pa su se dogovorili da je on vozi do posla i natrag, iako je njegov posao na drugom kraju grada.

To je neko vrijeme funkcioniralo, ali, Mark je uvidio da je previše komplicirano i preskupo. Pa je predložio Susan početi ide prijevozom.

Bila je ogorčena i imala je osjećaj kako ju želi napusti. Osjećala se bespomoćno kad god bi morala sama da se snalazi, iako je prošlo više od godinu dana, još uvijek se nije mogla pomiriti s činjenicom kako nikad više neće vidjeti.

Na kraju su se dogovorili da idu zajedno autobusom do i s njenog posla, dokle god se ona ne počne osjećati dovoljno sigurno da ide sama. Premda je to bilo kompliciranije od prethodnog dogovora, Mark je inzistirao. Nakon nekoliko mjeseci, skupila je snagu da sama ide gradskim prijevozom.

Tog ponedjeljka se spremila, zagrlila svog muža, svog najboljeg prijatelja i otišla sama u autobus. Ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak – svakog dana je sve bilo u redu, a Susan se počelo vraćati njezino staro samopouzdanje.

U petak ujutro, Susan je ušla u autobus i dok je plaćala kartu, vozač joj je rekao kako joj nevjerojatno zavidi. Susan se zbunila, zašto bi itko zavidio slijepoj ženi? Pa ga je to i pitala. Tada joj je rekao nešto u što nije mogla povjerovati.

“Mora da je jako dobar osjećaj kada se neko toliko brine o tebi i toliko te voli. Znaš li da je svako jutro ovaj tjedan, jedan lijep gospodin u vojnoj uniformi stajao iza ugla i gledao te kako ulaziš u autobus, a onda bi pratio ovu rutu i promatrao te kako iz autobusa izlaziš i ulaziš u poslovnu zgradu. Onda bi ti poslao poljubac i otišao. Ti si jako sretna dama.”

Ponekad je ljubav koju nam naši bližnji pružaju mnogo jača od mraka koji nas okružuje.