Jedan par je u kafiću prišao djevojčici s Downovim sindromom, a njezinoj majci je muškarac uputio riječi koje nikada neće zaboraviti. 

Majka djevojčice s Downovim sindromom, Pamela De Almeida, naviknula se na to da se prema njoj postupa drugačije; naučila je na zurenje, na šaputanje, na poglede koji uspoređuju njezine dvije kćeri i na posljetku proučavaju i nju.

Ne može se reći da smatra da je to u redu i da joj ne smeta, ali budući da se to tako često događa ona više nije iznenađena.

No iznenadila ju je reakcija jednog para u kafiću.

Zapisala je cijeli susret na blogu „Slice of Life“ koji je, citiramo: „Posvećen bilježenju savršeno nesavršenog života u odgajanju dvije kćeri, od kojih je jedna rođena s Downovim sindromom. Ovo je moje necenzurirano putovanje uz fotografije i zapisane misli.“

„Sjedila sam u Timu Hortonu s mojim kćerima, kako često činim. Dvije gospođe pokraj nas su počele zuriti i šaptati. Ovo je prilično često, vidite; budući da je moja kćer Sophia rođena s Downovim sindromom. Sjedila sam tamo i promatrala te dvije žene kako iskrivljuju vratove da ju bolje promotre, potpuno nesvjesne činjenice da sam gledala u njih. Danas mi je to smetalo. Stvarno mi je jako smetalo.

Muškarac je prišao majci te joj pružio ruku

I tada mi je prišao jedan par i ja sam pomislila: „Ma predivno, još ljudi koji nas žele pobliže promotriti.“

Muškarac je pozdravio Sophiu tako što joj je nabacio i rukovao se s njom, a Sophia se nasmijala i mahnula mu. Pogledao me je sa suzama u očima i rekao. „Imam priču koju bih htio podijeliti s vama. No mislim da neću moći sve izreći da se ne rasplačem.“ Potaknula sam ga da podijeli priču s nama jer sam bila znatiželjna. Taj razgovor nije bio onakav kakvog sam očekivala.

Rekao mi je da je sinoć gledao vijesti. Tamo je bio prikazan intervju s majkom koja je rodila dijete koje je imalo veliku invalidnost. Na vijestima je branila svoju odluku da zadrži dijete. Branila je svoj izbor da ne prekine život djeteta bez obzira što su ju doktori ohrabrivali da to učini.

Muškarac je rekao: „Stvar je, nikada ne znate kakav će netko imati utjecaj na svijet. Nikada ne znate što sve jedna osoba može učiniti dok joj ne date priliku.“

„Vi ste predivna osoba. Vaša kćer je predivna. Čestitam vam.“

Pogledao me je prije nego je otišao i rekao: „Vi ste predivna osoba. Vaša kćer je predivna. Čestitam vam.“

„U istom sam trenu počela plakati. Sjedila sam usred kafića plačući u papirnatu maramicu. Taj je čovjek bio prvi potpuni stranac koji mi je ikada čestitao na rođenju moje kćeri Sophie. On je bio prvi potpuni stranac koji je prepoznao njezinu VRIJEDNOST. Njezinu LJEPOTU.

U svijetu u kojem šapuću oko moje kćeri, u kojem zure u nju, ovaj je čovjek uvidio da je i ona VRIJEDNA.“

Kakav predivan podsjetnik da je svako ljudsko biće, bez obzira koliko je malo – vrijedno i predivno. Potičimo sebe i druge oko nas da prepoznajemo svačiju unikatnu ljepotu svakoga dana.