Jedna majka je odlučila na Facebooku podijeliti kako izgleda depresija, a svojom objavom je slomila mnoga srca.

Ako ste ikada patili od depresije, onda znate da je ona tiho čudovište koje vas izjeda iznutra prema van i da ima mnoga lica.

Ponekad izgleda kao užurbana majka ili nasmiješena supruga, ali taj izgled ne diktira koliko snažno ona okreće nož u vašem trbuhu.

Svakodnevni se zadaci mogu činiti nemogućim. Tuširanje, ustajanje, obuvanje, kupovina i pranje suđa se mogu činiti kao ogromne planine koje ne možete pomaknuti jer vas vuče užasno čudovište sa svojom negativnom i nevidljivom prisutnošću.

To je neprekinuti krug koji se ponavlja kako se sve više mrzite jer ne možete ispuniti ni najjednostavnije zadatke.

Iako mnogi kršćani misle da je depresija duhovni problem, ona je zapravo i medicinski problem koji potječe od neuravnoteženih hormona. Ona je stvarna kao rak i iako ju se ne može vidjeti, ona može poharati i uništiti čitav vaš život..

Načini na koje depresija utječe na pojedinu osobu variraju, no ako podijelimo različite priče o iskustvima s depresijom onda oboljeli mogu znati da nisu sami.

Brittany Ernsperger odlučila je učiniti upravo to u Facebook objavi koja je dotaknula mnoge. Napisala je: „Možemo pomoći jedni drugima tako da podržavamo jedni druge.“ NISTE SAMI. Pročitajte njezinu objavu u cijelosti:

„Ovako izgleda depresija“

”Ne, nije to čisto posuđe.

Nego činjenica da uopće i ima toliko posuđa; da ga nisam oprala dva puna tjedna.

Prije tri dana sjedila sam na kuhinjskom podu i gledala u suđe dok sam plakala. Znala sam da ga treba oprati. Jako sam to željela učiniti.

No depresija me držala na zemlji. Obavila me je. Kao crna rupa. Kao živi pijesak me uvlačila u sebe.

Prolazila sam pokraj njih svako jutro i večer. I samo sam ih gledala. Govorila sam si da ih mogu oprati. Govorila sam si da ih hoću oprati. Osjećala sam se poraženo (svaki dan) jer ih nisam oprala. To je moju depresiju samo još više pogoršavalo jer je bio neuspjeh što ih nisam uspijevala oprati.

Bezvrijedna. Gubitnica. Užasna. Nesposobna. Glupa. Lijena.

Sve te stvari prolaze umom osobe s depresijom. Svaki. Pojedini. Dan.

Uz to dodajte tjeskobu i imate pravu poslasticu.

Strahovanje da će vas suprug ostaviti jer misli da ste lijeni. Strah od puštanja drugih osoba u kuću jer će misliti da ste neuredni. Osjećaj kao da ste razočaranje svojoj djeci jer već treću večer nemate čistog suđa za kuhanje večere… pa naručite pizzu. Ponovno.

Najgore je da nije riječ samo o posuđu. Riječ je o svakom običnom zadatku: pranju rublja, čišćenju, oblačenju, spremanju djece, pranju svojih i njihovih zubi, tuširanju… Sve postaje noćna mora. Vrlo težak i grozan zadatak. Ponekad ništa ne obavite.

Depresija je nešto o čemu „snažni“ ljudi ne pričaju jer ne žele da drugi misle da su „slabi“.

Niste slabi. Bili ste tako dugo snažni i jaki te ste prošli kroz toliko toga da vaše tijelo treba odmor.

Nije me briga ni je li jedina stvar koju ste danas napravili stavljanje dezodoransa. Ponosim se vama zbog toga. Odličan posao. U vašem sam kutu. Na vašoj sam strani.

Ne tražim suosjećanje ni simpatije – ni najmanje.

No želim da svi znaju da sam tu za vas. Razumijem vas. Ako trebate pričati s nekim uvijek sam ovdje da vam pomognem.”

Autorica: Kalsey Straeter; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com