Prenosimo objavu majke koja želi upozoriti sve roditelje o opasnostima duboke vode nakon što se njezin sin utopio ”u nekoliko sekundi”.

„Nismo znali da ćemo svoj odmor na plaži skratiti kako bismo planirali pogreb za svojeg 3-godišnjeg sina. U periodu od tjedan dana otišli smo do plaže, vratili se bez njega i ispratili ga na pogrebu.

Jeste li znali da je utapanje vodeći uzrok smrt djece između 1. i 4. godine, a da je drugi vodeći uzrok smrti djece između 1. i 14. godine?

Jeste li znali da za 69% djece roditelji ne očekuju da plivaju, a ipak ih zateknu u vodi? Jeste li znali da se dijete može utopiti u manje od jedne minute?

Na žalost, ja ove činjenice poznajem.

Desetog lipnja 2018. godine moj se 3-godišnji sin Levi utopio dok smo bili na odmoru.

Postoji zabluda da se utapanja dogode samo tijekom plivanja, no ona se događaju i ako ste 100 metara od bazena, u sobi, dok jedete čips, dok nosite svoju šarenu majicu, kada odlutate daleko od mame iako ste obično zalijepljeni za nju. Utapanje nije prskanje i vikanje. Ono je tiho i potrebne su SEKUNDE.

Uvijek sam ozbiljno uzimala opasnost oko vode. U svakoj fotografiji posljednjeg dana života moga sina on je nosio prsluk za spašavanje. Ako leti zmaja s tatom, mora nositi prsluk. Ako jede bombone u stolici na plaži, mora nositi prsluk.

Kako sam mogla znati da će noćna mora svakog roditelja postati moja stvarnost? Dogodilo se jako brzo, nisam znala da je se Levi udaljio od nas dok smo čistili stol od večere, ili što ga je odvuklo da sam izađe van. Ja sam ga pronašla kako leži licem prema dolje, beživotan. Trenutke prije ovog strašnog otkrića podijelili smo kolač. Još sam imala komad kolača u ustima kada sam skočila u bazen zgrabiti svog sina. Trenuci, sekunde.

Na odmoru smo bili sa 6 liječnika, uključujući moga muža. Da je Levi mogao biti spašen očajem, vještinom i ljubavlju, on bi još bio ovdje. Kako to da nisam znala koliko se brzo dijete može utopiti? Odmah su ga pokušali oživjeti, čak su mu stavili i cijev za disanje prije nego je stigla hitna. No Leviju nije bilo pomoći, čak i uz brzu reakciju.

Nekoliko dana nakon gubitka, nakon što smo bili primorani nastaviti bez našeg dječaka, počela sam istraživati. To mi je bio treći puta da sam roditelj djetetu od prve do četvrte godine. Zašto nisam znala da je utapanje vodeći uzrok smrti? Naravno, znala sam da opasnost od utapanja uvijek prijeti. Koristili smo prsluke za spašavanje, poduke plivanja, nadgledanje dok se pliva. Ali zašto nismo znali za opasnosti utapanja kada se NE KUPA? Kako nismo znali da je potrebno manje od minute?

Okrutna je stvarnost da je moja odgovornost što Levi više nije s nama. Ovo su najteže riječi koje ću ikada izreći, ali istina je da sam iznevjerila svoga sina. Nisam ga uspjela zaštititi. Da, nesreća se dogodila u nekoliko trenutaka, ali činjenica s kojom moram živjeti do kraja svog života je da je nesreća mogla biti spriječena. Ne pokušavam sa sebe svaliti krivnju, ali bih zaista voljela da sam prije tog kobnog 10. lipnja znala za ovu statistiku.

Imamo priliku promijeniti budućnost, spasiti svoje sinove, kćeri, rođake i rođakinje. Vjerujete mi, nikada nisam razmišljala o opasnostima vode dok nisam postala ožalošćena zbog njih. Utapanje je vodeći uzrok smrti i 100% ga je moguće spriječiti. Mi možemo bolje, mi možemo popraviti situaciju radi svoje djece.“