Kada se Montoya probudio vidio je sebe na stolu za obdukciju. Liječnici su mislili da je preminuo dok nisu čuli hrkanje u vreći za tijelo, a nakon toga su ga hitno odvezli u bolnicu!

Gonzalo Jimenez Montoya 29-godišnji je zatvorenik koji je služio kaznu za krađu metala. Bio je smješten u zatvor visokog osiguranja i bio je blizu izvršenja svoje 3-godišnje kazne.

„On je depresivan madić, nije nikoga ubio, uzeo je nešto metala kako bi prehranio svoje petero djece a kaznili su ga s tri godine i šest mjeseci u zatvoru“, rekao je njegov ujak Tanasio Montoya.

Na žalost, biti u zatvoru i epilepsija od koje pati Montoyu su učinili vrlo ranjivim. U prošlosti si je pokušao oduzeti život, a obitelj se brinula da ne prima pomoć koja mu je potrebna.

Greška oko smrti

Kada se Montoya nije pojavio na jutarnjem prebrojavanju, čuvari su ga otišli potražiti. Pronašli su ga u stolici ćelije. Provjerili su mu puls no nije ga bilo. Liječnici u smjeni proglasili su ga mrtvim, a to je potvrdio i liječnik u drugoj smjeni. Treći je liječnik, forenzički stručnjak, isto potvrdio smrt. Montoyu su otpravili u vreći za truplo u Institut za pravnu medicinu radi autopsije

„Već su označili tijelo za otvaranje skalpelom“, rođaci su rekli za Il Mattino.

Smatra se kako je Montoya namjero uzeo prekomjernu dozu lijeka za epilepsiju dan prije. Obitelj je optužila zatvor da se ne brinu pravovaljano o njihovom sinu i rođaku. Tvrde da su u zatvoru znali za njegovo mentalno stanje i da su odbili pružiti adekvatnu pomoć.

„Zatvorenici uzimaju lijekove kako ih je volja“, rekao je Luis Manuel Montoya, njegov ujak, za La Voz de Asturias.

„Kada su liječnici proučili Montoyu u njegovoj ćeliji opisali su da je u stanju rigor mortis i da ima ljubičastu boju kože, što potvrđuje smrt. Nakon što su ga pokušali oživjeti, složili su se da je preminuo.

„Forenzički su liječnici čuli zvukove kako dolaze iz vreće. Montoya nije bio mrtav. Naprotiv, patolog je otvorio vreću i pronašao živog zatvorenika“, izvijestio je El Espanol.

Pitao je kako se našao na stolu za obdukciju

Liječnici smatraju kako se radi o rijetkom slučaju „katalepsije“ u kojem tijelo uđe u stanje u kojem su znakovi života toliko niski da ih se ne može ni detektirati. Faktori koji su doveli do pogrešne dijagnoze smrti su predoziranje lijekom pomiješano s epileptičkim simptomima, i pothlađenošću u zatvorskoj ćeliji.

Obitelj smatra da drugi i treći liječnik nisu ni pregledali njihovog sina nego su samo stavili potpis na odrađenu papirologiju. Zabrinuti su za njegovo duševno stanje i oporavak, i zahtijevaju da ga se pusti. Montoyi je ostalo samo još 7 mjeseci do izvršenja kazne.

„Ne želimo da se vrati u zatvor. Ako se vrati unutra, završit će mrtav“, rekao je g. Montoya. Šokiran njegovim pokušajem samoubojstva, rekao je kako ipak razumije razlog. „On je mlad, ima 29 godina i cijeli je život ispred njega. Tri je godine proveo u zatvoru i više nije mogao izdržati.“

1840-ih ljudi su bili prestravljeni katalepsije i da ih se zakopa žive. Izvor tog straha uvelike je bila priča E. A. Poea „Preuranjeni pogreb“ u kojem je opisao ljude koje su žive zakopali.

Montoyin slučaj nije toliko rijedak. No njegovo preživljavanje rezultat je onih koji su u 19. stoljeću poduzeli korake da se ne dogode zakopavanja živih. Osim pogrebnih zvona i zastava, uveli su i „mrtvačnicu čekaonicu“, da se ne zakopaju odmah oni koji su proglašeni mrtvima, nego da ih se pošalje u mrtvačnicu na pripremu tijela.

Oporavak i traženje nove svrhe

Nakon što je otkriveno Montoyjino tijelo, oružani su ga čuvari odveli u bolnicu. Tamo mu je trebalo 24 sata da dođe k svijesti na odjelu intenzivne njege. Kada je napokon progovorio, upitao je za svoju ženu.

„Ne sjeća se ičeg drugog osim da je vidio crnu vreću kada je otvorio oči“, rekla je njegova supruga Katia Tarancon.

Liječnici i osoblje i dalje su zatečeni ovim slučajem.

„Ne mogu komentirati što se dogodilo na Institutu za pravnu medicinu, no tri su liječnika potvrdila kliničke znakove smrti, pa nije jasno zašto se ovo dogodilo.“

U svakom slučaju, Montoya je dobio novu šansu za život. Nadamo se da će tu priliku iskoristiti da svaki trenutak njegovog života bude ispunjen i da će napraviti promjenu u svijetu! Ovo je podsjetnik da samo Bog zna dane naše smrti!