ŠESTOGODIŠNJOJ djevojčici Kiari Goršić iz Tribunja tijekom ljeta je dijagnosticiran iznimno rijedak zloćudni tumor na mozgu. Šansa za ovakvu dijagnozu je 0.000187 posto. Djevojčica se sad nalazi na liječenju u Zavodu za hematologiju i onkologiju, koji je smješten na Klinici za tumore, no prognoze nisu dobre.

Kiara je do svibnja bila potpuno zdrava i bezbrižna djevojčica kojoj je jedina briga bila kakvu će školsku torbu kupiti za prvi razred te kakvu će haljinicu nositi na prvi dan škole. Umjesto toga, Kiara se od ljeta svim silama bori za svoj život. Prognoze su dosta loše. Njezin onkolog dr. Filip Jadrijević Cvrlje za Index je rekao da su učinili sve što su mogli.

“Kiara ima 30 ciklusa radioterapije, odradila ih je osam. Njezinu obitelj je pogodila teška sudbina, riječ je o zloćudnom tumoru mozga i bolesti koja je zapravo neizlječiva, ne postoji lijek ni metoda kako ga izliječiti. Postoje tek kliničke studije koje se provode u SAD-u, ali niti jedna nije pokazala rezultat da djeca s tom dijagnozom žive dulje od dvije godine. Roditelji su skloni tome da se dijete uključi u neko od kliničkih ispitivanja koja su eksperimentalna jer na žalost ništa drugo nemamo za ponuditi. Ove kliničke studije su nove metode nama nepoznatog ishoda. Šanse su manje od jedan posto”, rekao je za Index dr. Jadrijević Cvrlje.

Svjestan je toga da roditelji žele poduzeti sve što je u njihovoj moći da svojoj djevojčici produlje život.

“Prvi simptomi pojavili su se krajem svibnja”

Index je razgovarao s njezinim roditeljima Mateom i Valentinom, a kontaktirali smo i HZZO o pitanju daljnjeg liječenja djevojčice u inozemstvu.

“Naša curica u 6.5 godina života nikad nije bila bolesna. Sve je krenulo 30.5. kad je odjednom dobila visoku temperaturu popraćenu povraćanjem. Odmah smo išli u Šibenik na hitnu. Tamo je primila infuzije, a nakon krvne slike liječnici su nam rekli da ne mogu otkriti radi čega je to i da bi kroz dnevnu bolnicu trebali na daljnje obrade i da je u potpunosti dehidrirala”, započela nam je priču njena majka Matea.

Pet dana je dolazila u dnevnu bolnicu i jedan je dan, kako nam je rekla majka, Kiara počela vriskati od bolova i govoriti da je glava boli te da više ne može izdržati.

“Stalno su nam davali dijagnoze konjunktivitisa”

“Medicinske sestre su mi rekle da je to od dehidracije. Četvrti dan u dnevnoj bolnici sam vidjela da joj se spustio kapak i nateklo oko. Rekla sam to doktorici i molila da se vidi je li neka alergija na lijekove. Doktorica nam je rekla da je sigurno od uboda insekta. Kasnije smo dobili dijagnozu da ima konjunktivitis, mazali smo oko, bilo je malo bolje, no opet je buknulo. Opet smo išli pedijatrici i dijagnoza je bila neizliječeni konjunktivitis, koji nije dobro tretiran. Otišli smo kod oftalmologa, a on nam kaže da je sve u redu. Vrijeme je prolazilo, a našoj curici je i dalje spušten kapak. Ponovno smo otišli oftalmologu koji je ponovio dijagnozu konjunktivitisa. Onda je tijekom lipnja Kiara nastavila ići u vrtić, krenule su pripreme za školu, razmišljala je kakvu će torbu izabrati, kakvu haljinicu i tad je došao mužev rođendan, kupala se u bazenu kad joj je odjednom pola lica postalo natečeno, da bi nakon toga liječnici i dalje inzistirali na dijagnozi konjunktivitisa”, rekla nam je Kiarina mama Matea.

Krajem lipnja Kiara je opet dobila tešku glavobolju s povraćanjem, što je roditeljima bio opasan alarm, a isto se ponovilo i početkom srpnja, kad joj se spustio cijeli kapak.

“Opet smo otišli u šibensku bolnicu tražiti pregled kod neuropedijatrice. Napravljen joj je EEG, koji je bio uredan, pa su nas opet slali oftalmologu. Opet smo sve napravili, pregled je bio uredan. Doktorica nam je tad rekla da će napraviti i magnet, ali to kao zadnju soluciju jer nitko ne pomisli da bi curici od šest godina bilo nešto opasno. Puno nam je pomogla suprugova sestra koja radi u bolnici da smo dobili što prije magnet.

Tad je uslijedio taj nesretni 29.7. kad je išla na magnet. Već vam se pojavi crv sumnje jer je rečeno da će to trajati 20 minuta, a vi vidite da je vrijeme debelo prekoračeno. Nakon završetka snimanja kad sam izlazila s njom iz te prostorije, radiolog je samo spustio pogled u pod. Tad sam odmah znala da nešto nije u redu. U tom trenu kad je izustio ‘nažalost, vijesti nisu dobre’, kad to čujete noge vam se odsjeku, a cijeli svijet i život nema više nikakvog smisla”, kazala nam je majka Matea.

Nakon tog pregleda, odmah su tražili da ih se uputi na konzultacije s neurokirurgom u Zagrebu.

“Kad nakon prvotnog šoka čujete da je tumor, pa da je benigan, pa maligan, opet vam se svijet sruši”

“Dr. Jednačak, neurokirurg s Rebra se telefonski čuo s našim neuropedijatrom i rekao je da će je operirati nakon godišnjeg, imao je tri tjedna godišnjeg. Tad je mišljenje bilo da je benigan tumor. Nama se ponovno javio crv sumnje i uspjeli smo doći do prof. Gorana Mraka, predstojnika Neurokirurgije na Rebru. Došli smo kod njega na konzultacije s neznanjem, mišljenjem da je benigan tumor, a on nam je rekao da ne može tvrditi, ali da mu se čini da nije benigan, nego izuzetno maligan. Kad čujete nakon prvotnog šoka ‘tumor’, pa čujete ‘benigan’, pa ‘maligan’, opet vam se svijet sruši. Kad smo pitali ima li ikakva pozitivna vijest, rekao je da je jedina ta da Kiara sad sjedi kraj nas, a da vremena nema, da treba hitna operacija. Kad to čujete, duša vam se raspadne na sto komada”, ispričala nam je majka.

Tjedan dana nakon konzultacija, 9. kolovoza Kiara je primljena na Rebro u popodnevnim satima, a njena majka za liječnike, sestre i kompletno osoblje ima samo riječi hvale, ističući kako su to ljudi s posebnim srcem, smireni i humani, koji su im olakšali boravak u bolnici.

“Došao je 10.8., u Kiari vidim strah, njoj je dotad igla bila najveći neprijatelj, a meni se kao njenoj majci srce paralo. Idete s njom do najdalje točke gdje možete doći. Gledate dugačak hodnik koji vodi do operacijske sale, po prvi put je odvajaju od mene, znate da je zahtjevna operacija. Ne znate što će iza toga biti. Onda kreću sati neizvjesnosti, borbe, mene i supruga, obitelji, prijatelja, svih. Tko god je Kiaru upoznao, ona otkad se rodila je posebno dijete, puna ljubavi za sve, nikoga nije ostavila ravnodušnim. Onda nakon pet i pol sati dođe sestra i kaže ‘profesor će vas uskoro primiti’. Padne vam kamen sa srca, napokon je završio prvi važan korak”, nastavlja dalje.

Profesor Mrak im je potom, kaže, rekao da je uklonio što je veći dio mogao i da dalje nije mogao ukloniti jer je tumor lokaliziran uz samo moždano deblo te da nije mogao više izvaditi jer bi morao dirati i zdrave stranice, koje kontroliraju sve vitalne funkcije.