Životinje mnogima uljepšavaju život. Je li u redu da vjernik tuguje zbog gubitka kućnog ljubimca?

Nedavno nam se jedan čitatelj javio s porukom: “Ja sam kršćanin. Imam psa koji je star oko 20 godina. Sutra će ga uspavati jer je nepokretan. Već sada se borim s tugom. Je li to u redu?”

Životinje, naravno, nisu ni približno toliko vrijedne kao ljudi, ali Bog je njihov Stvoritelj i dotaknuo je mnoge živote preko njih. Pozvani smo brinuti se za njih kao upravitelji zemlje: “Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.” (Mudre izreke 12, 10). Mnogi ljudi možda ne razumiju tugu zbog psa ili mačke, ali ja razumijem jer sam nedavno izgubio psa.

Je li u redu da vjernik tuguje zbog gubitka kućnog ljubimca?

Gubitak kućnog ljubimca je traumatičan jer nam je taj ljubimac često pružio bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje kada nitko drugi nije. Obično su bili sretni što nas vide kada dođemo kući ili su nam pravili društvo u našim najsamotnijim trenucima života. Njihova nevinost i dobro raspoloženje omogućili su nam godine uživanja i smijeha. Kada nestane nešto nam je važno, stvara se praznina za koju treba vremena da se ispuni. Doživjeti tugu zbog bilo kakvog gubitka, uključujući i smrt kućnog ljubimca, normalno je i zdravo i u redu je dopustiti si te emocije.

Ne treba nam biti neugodno ili niti se trebamo osjećati krivima što žalimo zbog gubitka naših ljubimaca ili ih želimo ponovno vidjeti.

Tuga može doći u fazama, čak i kada tugujemo zbog gubitka kućnog ljubimca. Pogled na praznu zdjelu za hranu ili napola sažvakanu papuču mogao bi izazvati suze. Dopustiti sebi da iskusimo tu bol gubitka zapravo je zdrav način. Možemo zastati na trenutak i kroz suze zahvaliti Bogu za godine koje smo proveli s našim voljenim krznenim prijateljem.

Mnogi ljudi misle da više ne žele novog kućnog ljubimca, ali faza tuge nije vrijeme za davanje konačnih izjava. Također nije vrijeme da nam obitelj ili prijatelji gurnu još jednog kućnog ljubimca u naručje ako za to nismo izrazili želju.

Svi ćemo otići s ovoga svijeta

Kada naši ljubimci umru, naša tuga može biti podsjetnik na učinke grijeha na ovaj svijet. Također nas podsjeća da su naši životi kratki. I mi ćemo umrijeti i suočiti se sa sudom (Hebrejima 9, 27). Oni koji na zemlji pripadaju Kristu, opravdani su Njegovom smrću i uskrsnućem (2. Korinćanima 5, 21). Za one koji ne poznaju Krista, smrt kućnog ljubimca može biti Božji poziv na obraćenje. Želi privući našu pozornost. Mnogo ozbiljnija od smrti kućnog ljubimca je vječna smrt ljudske duše.