Svi su ignorirali vapaj za pomoć samohrane majke četiri djevojčice, a onda joj jedan poseban anđeo pokucao na prozor.

Jeste li ikada primijetili da kada život pođe po krivu, onda pođe jako po krivu? Za Tawny Nelson, majku četiri divne djevojčice, život je postao jako težak nakon što je njezin bivši otišao. No, usred oluje, Bog je poslao nekoga kako bi podsjetio Tawny da nije sama.

Tawny Nelson je podijelila svoju priču na Facebooku. Podijelila je koliko joj se život otežao nakon što je njezin bivši otišao.

„Samohrana sam majka četiri predivne djevojčice. Imaju 9, 5 i 2 godine, a najmlađa ima 6 tjedana“, napisala je Tawny, „Stvari su postale jako teške otkako je moj bivši otišao“.

Tawny je imala samo stari i nestabilan kombi za prijevoz. Pokušavala je ne voziti ga ako baš nije bilo nužno. No, jedne je večeri očajno trebala doći do trgovine.

Tawny je svoje kćeri smjestila u kombi i krenula do najbliže trgovine. Nakon što je uzela što su trebali, krenuli su natrag do kombija. Kada su izašli, vani je bilo mračno te je počela padati kiša.

Da sve bude još i gore, kombi nije htio upaliti.

„Jedna od mojih cura je slučajno ostavila upaljeno svijetlo“, objasnila je Tawny, „Baterija je bila prazna. Mobitel mi je isto tako bio ugašen. Nemam druge obitelji te sam bila potpuno sama“.

Tawny je pokušala riješiti problem, ali nije uspjela. Pokušala je zamoliti prolaznike za pomoć, ali ju nitko nije slušao.

„Mislim da sam pitala najmanje 20 ljudi za pomoć, ali su me svi ignorirali. Nisu čak rekli ni ‘ne’. Samo su se pretvarali da ne postojim“, rekla je Tawny.

Do tada su njezina djeca bila gladna, umorna i nemirna. Tawny je tada počela plakati te se osjećala kao užasna majka.

„Tada mi je netko pokucao na prozor“, rekla je.

Vani je stajao čovjek star oko 70 godina. Imao je štap za hodanje te je šepao, ali je bio voljan pomoći.

Divan stariji gospodin joj je dao nekoliko boca vode i porciju piletine s krekerima iz obližnjeg restorana.

„Nahrani svoju djecu i sebe, mlada damo“, rekao joj je, „Uskoro će doći vučna služba, a moja će vas supruga vratiti kući“.

Njegova supruga ih je sve sigurno vratila kući, a iza njih je vučna služba prevozila Tawnyn kombi.

Bilo bi dovoljno da je priča tu završila, ali je taj dobri stariji gospodin učinio još nešto zaista divno.

Slijedećeg se dana vratio s mehaničarom koji je promijenio Tawnynu bateriju, popravio je prozor koji nije radio te je sredio još neke sitnice.

Dok je mehaničar radio, stariji je muškarac otišao.

„Kada sam pitala mehaničara koliko mu dugujem i mogu li mu plaćati na rate, on je rekao da je sve već plaćeno. Rekao je da onaj stariji muškarac kao zahvalu jedino želi da nikada ne odustanem i da nastavim biti odlična mama“, prisjetila se Tawny.

To djelo dobrote jako je utjecalo na Tawny.

„Nikada nisam tako jako plakala“, rekla je, „On je oživio moju vjeru kada sam se raspadala. A za uzvrat nije htio ni zagrljaj. Nikada mu neću moći dovoljno zahvaliti. No nadam se da ću jednog dana moći učiniti za nekoga ono što je on učinio za mene“.

Ponekad trebamo podsjetnik da je Bog uz nas, da nas nikada neće ostaviti.

I ponekad, mi trebamo biti taj podsjetnik drugima kao što je ovaj muškarac bio za Tawny. On nije znao njezinu cijelu situaciju ili priču. Vidio je nekoga kome treba pomoć te je odlučio pomoći.

Kome ste vi danas pozvani pomoći?

„Objavi mi radost i veselje, nek’ se obraduju kosti satrvene Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene“ (Psalmi 51,10-13).