Mnogi misle da su njihove molitve uzalud kada Bog kaže “ne”. Iako su godinama molili za sestrino ozdravljanje, ona je ipak umrla. Evo zašto i dalje vjeruju Bogu!

Posljednji put kada sam vidio svoju sestru, ležala je u bolničkom krevetu na odjelu intenzivne njege u Las Vegasu, Nevada, a splet cijevi i elektroničkih žica vukao se iz njezina sićušnog, mršavog tijela. Soba je bila tiha, osim ritmičnog piskanja medicinske opreme. Dok sam stajao ondje, ne znajući kako se ponašati ili što učiniti, lagano je otvorila oči i podigla svoju ruku u zavojima u pokušaju da mahne. Ne sjećam se jesam li uzvratio mahanjem.

Ono čega se sjećam jest da je bila hospitalizirana nekoliko desetaka puta otkako joj je dijagnosticiran rak. Ovaj put je, međutim, bilo drugačije. Ovaj put, rekli su mi, vjerojatno se neće vratiti kući.

I nije. Moja je sestra umrla u dobi od devet godina, samo nekoliko dana nakon mog dvanaestog rođendana.

Ali ovo nije priča o gubitku ili tuzi

To je priča o molitvi – kako Bog uvijek odgovara na naše zahtjeve, čak i ako ti odgovori nisu ono što očekujemo ili želimo.

Odgojen sam u kršćanskoj obitelji. To je značilo ići u crkvu i biti okružen ljudima vjere. Moji su roditelji bili uzorni i učili moju sestru i mene da je Bog dobar i vjeran. Dijelili su nam Isusa riječju i djelom. Kao rezultat toga, prihvatili smo Krista i krstili se sa 6, odnosno 9 godina.

Dio ovog duhovnog temelja uključivao je molitvu. Molili smo redovito kao obitelj, kao i u crkvi i u nedjeljnoj školi.

Kada su liječnici otkrili da je rak zahvatio tijelo moje sestre, počeli smo moliti za ozdravljenje. Župnik je molio. Crkva je molila. Naši prijatelji su molili. Molile su stotine, možda tisuće ljudi. Molili smo se godinama, kroz 13 operacija, rundu za rundom kemoterapije, tretmane zračenjem i bezbrojne posjete specijalistima.

Ako i ti, poput mene, vjeruješ u Boga i vjeruješ da je dobar i vjeran, da čuje i uslišava naše molitve, znaj da ništa od ovoga nije bilo uzalud. Unatoč ishodu (smrt moje sestre zbog bolesti), naše su molitve bile vrijedne. A Božji odgovor, iako ne onakav kakvom smo se nadali, bio je svrhovit – misteriozan, srceparajući …

Takvo iskustvo moglo bi motivirati neke ljude da se odvrate od Boga. Bilo bi lako usvojiti stav: “Zašto se truditi?” I iskreno, to je primamljiva opcija. Ako će Bog ionako učiniti što mu se sviđa, zašto bismo gubili vrijeme i energiju moleći ga da se predomisli? Tragedije poput ove također mogu uzrokovati da postanemo ogorčeni, cinični, pa čak i da počnemo preispitivati ​​Boga, Njegov karakter i samo Njegovo postojanje.

Vjerovati Bogu bez obzira na sve

Ali vjerovati da je Bog dobar i vjeran znači vjerovati mu u svakoj situaciji. To također znači nastaviti moliti, čak i kada se to može činiti besmislenim.

Postoje mnoge teorije i doktrine o molitvi – neke od njih su prilično kontroverzne. Neću ulaziti u njih. Sve što ću reći jest da sam kroz ovo i druga iskustva shvatio da je molitva manje usmjerena na postizanje onoga što želim, a više na komunikaciju. To uključuje dijeljenje mog srca, mojih najdubljih osjećaja i želja s Bogom koji me stvorio. U tom procesu otkrivam stvari o sebi i o Njemu.

Što se tiče moje sestre, shvatio sam vlastitu nemoć. Nisam mogao učiniti ništa da je spasim. Shvatio sam koliko mi je bilo potrebno da Bog intervenira. Također sam saznao da, iako mi se njezino oslobođenje od bolesti činilo najboljom i jedinom stvari za učiniti, On je znao više i imao je druge planove.

Molili smo se, tražeći od Boga da je ozdravi. Rekao je: “Ne.”

Ne pretvaram se da razumijem Boga ili njegove puteve. Kao što nas podsjeća u svojoj Riječi: “… Moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi” (Izaija 55, 8). Ne možemo ga shvatiti. Ne možemo ga nadmudriti i često ne možemo dokučiti njegove motive ili strategije. Ne možemo vidjeti ono što On vidi, niti znati ono što On zna. Sve što možemo učiniti je vjerovati mu i moliti se. Poziva nas da mu kažemo što želimo i trebamo, dok istovremeno traži da prihvatimo što god je Njegova volja za svaku situaciju. To može biti izuzetno teško. Ali to je vjera.

Isus je osobno molio i čuo Boga kako govori: “Ne.” Kao što se možda sjećate, bilo je to u Getsemanskom vrtu. Suočen s boli, tjeskobom i smrti na križu, povikao je: “Abba, Oče, tebi je sve moguće. Otkloni ovu čašu od mene. Ipak, neka bude po tvojoj volji.” (Marko 14, 36). Iznio je ovaj hitan zahtjev ne jednom nego tri puta. Pa ipak, Bog je odbio otkloniti čašu. I Isus se pokorio Očevoj volji.

Ponekad molitva, kao i život, nema smisla. Ipak, to je dio onoga što znači imati odnos s Bogom.

Nemam pojma zašto nije izliječio moju sestru. Ono što znam je sljedeće: On ima svoje razloge za sve što čini. On je svemoćan i svemoćan. On ima kontrolu.

Jednog dana, zbog onoga što je Isus učinio na križu i Njegovog uskrsnuća i uzašašća, ponovno ću vidjeti svoju sestru. Također ću dobiti priliku saznati “zašto” iz tog iskustva i mnogih drugih zbunjujućih događaja u životu.

Radujem se tom danu. Do tada, nastavit ću moliti i pouzdati se u Njega, nesiguran u mnogo toga, ali uvjeren u ovo: Bog je dobar i vjeran.

Izvor: biblica.com