6-godišnja Zola Tomic razgovarala je s Isusom dok su je liječnici spašavali u bolnici. Njezino svjedočanstvo je nevjerojatno. 

Kada je Zola došla u majčinu sobu sva krvava, njezina majka, Brittani, znala je da joj mora nekako pomoći. 

Ono što se poslije dogodilo nevjerojatno je i nezaboravno. 

Zola je odvedena na rutinsku operaciju uklanjanja krajnika, ali nitko nije mogao znati da djevojčica ima rijedak genetski poremećaj koji je tu operaciju učinio gotovo smrtonosnom.

Nakon operacije Zola je počela krvariti gotovo deset dana prije nego je izgubila toliko krvi da je zamalo preminula. 

Nakon što se Zola oporavila poslana je kući. Djevojčica je počela ozdravljati i vraćati se na staro. Jedno poslijepodne, dok joj je Brittani pomagala da se spremi za gimnastiku, neobično pitanje je dovelo do otkrića da je djevojčica razgovarala s Isusom. 

„Kada mogu ponovno ići vidjeti Boga?“ 

Zola je pitala mamu: „Kada mogu ponovno ići vidjeti Boga?“ 

„To je nešto što ni dan danas ne mogu shvatiti“, rekla je Brittani, „Spremala sam ju i, nije da smo prije toga razgovarale o nečemu vezanom za Boga, samo smo se spremale za gimnastiku. A ona je odjednom pitala kada može ići ponovno vidjeti Boga.“

Brittani se zbunila i iznenadila te je pitala svoju kćer: „Kada si vidjela Boga?“ Zola je odgovorila s nevjerojatnim komentarom: „Onu noć kada sam umrla.“ 

Je li se još netko naježio? 

Šokirana, Brittani je počela postavljati još više pitanja te je uskoro saznala da je Zola imala nevjerojatno iskustvo dok je bila u bolnici i kada je zamalo preminula. Brittani se sjeća da Zoli nikada nije prestalo kucati srce niti ju je bilo potrebno oživljavati.

No, Zola je došla toliko blizu smrti da je Isus hodao s njom kroz sve to. Bog ju je došao utješiti i reći joj da je na sigurnom i da je voljena. 

Djevojčica je počela sve više govoriti o Isusu

Tijekom vremena, Zola je počela sve više govoriti o Isusu. Rekla je mami da se sjeća da joj je Bog dao velik zagrljaj. Također je rekla da je sve izgledalo kao duga, a Isus joj je zahvalio jer Ga voli i jer Mu je prijateljica. 

Taj trenutak bio je velika prekretnica za Bittaninu obitelj. Oni su vjerovali u Isusa te su prije išli u crkvu, no prestali su nakon smrti Brittanine sestre i komplikacija kod Zole. Tada je Brittani shvatila da je vrijeme da puste Bogu da vodi njihovu obitelji i da je vrijeme da ponovno krenu u crkvu. Iskustvo njezine kćeri bio je podsjetnik koliko Bog tješi, voli i štiti svoju djecu. 

Ovo je predivan način na koji nas je Bog podsjetio da je uvijek sa Svojom djecom. Priča ove djevojčice je ojačala njezinu vjeru, ali je i dala nadu onima koji su u pitanje dovodili Božju blizinu u svojim životima. 

Uzmimo trenutak za slavljenje Boga, ne samo zato što je spasio tu slatku djevojčicu, nego jer joj se otkrio na način koji će pomicati planine vjere i drugima koji pročitaju njezinu priču. 

„Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja“ (Otkrivenje 1,17-18).