Šestogodišnji dječak je šetao sa svojom četverogodišnjom sestrom, a onda je on primijetio da mu je sestra zastala kod jedne prodavaonice.

Djevojčica je stajala ispred trgovine igračaka zagledavši se u jednu lijepu lutku. Dječak ju je pogledao, znao je da je ta lutka skupa, a oni nisu imali novac. Ipak je upitao prodavača: “Koliko košta lutka, gospodine?”

Prodavač koji je već promatrao njih dvoje je rekao: “Imaš li čime platiti?” Dječak je izvadio sve školjke koje je skupljao na obali. Prodavač je izbrojao školjke, a dječak je upitao je li to dovoljno.

Prodavač je uzeo samo 4 školjke, a ostale vratio kao kusur. Djeca su veselo napustila trgovinu s lutkom.

Prodavačev pomoćnik je s iznenađenjem rekao: “Gospodine, prodali ste tako skupu lutku za samo 4 školjke”.

Prodavač je na to odgovorio: “Za nas su to samo školjke, a za dječaka je to mnogo više. U ovoj dobi, on i ne razumije sve oko novca, a meni je ovako draže.

Draže mi je što sam uzeo školjke umjesto novca, jer sam dječaku pokazao da još ima dobrih ljudi koji razumiju djecu. Nekada će se rado sjećati ovoga.”