Danas se zauvijek opraštam sa svojom kćeri.

Prije tri mjeseca otišla sam u bolnicu očekujući bebu, kao i druge majke. Kada su mi ju dali u ruke, pogledala sam ju i zavoljela, kao i druge majke. Otišla sam iz bolnice s njom sigurno povezanom u sjedalu, puna ponosa, radosti, brige i ljubavi, kao i druge majke.

Tri mjeseca sam ju tješila dok je plakala i smijala se kada je gugutala, kao i druge majke. Hranila sam ju, presvlačila i ljuljuškala dok nije zaspala, kao i druge majke. Nosila sam ju u mom srcu i molitvama i rukama, kao i druge majke.

No ja nisam „kao i druge majke“. Ja sam njezina udomiteljica.

To znači da sam nakon tri mjeseca svega što i „druge majke“ rade, preuzela odgovornosti – terete i privilegije – onoga što rade udomiteljice.

Jedna od tih stvari je molitva za svoje dijete za koje ne želite da ode od vas, da ode kako bi bilo sa svojom obitelji. Tu su i riječi ohrabrenja njezinoj majci da navijate za nju, iskrene riječi. Čekanje i razmišljanje o tome kada će doći taj posljednji pozdrav.

Pakiranje cijelog života – kratkog, ali ipak života – stvari svoje bebe. Prebiranje kroz fotografije, traženje savršenih trenutaka za savršene uspomene.

Pisanje pisma, upoznajući majku s njezinim djetetom. Posljednji poljubac. Posljednji pozdrav.

Riječi majci: Možeš ti to. I trebaš biti uplašena i preplavljena, sve smo. Buđenje usred noći s mislima: Što ako pomisli da sam ju napustila? Molitve: Bože, iako ja nisam s njom, Ti jesi.

I sada se vraćam na osjećaje koje sve majke dijele, univerzalne osjećaje majčinstva. Ljubav. Radost. Gubitak. Tuga. Krivnja. Zahvalnost. Emocije majčinstva.

Danas se opraštam od moje udomljene kćeri, zauvijek. Odričem se svoje uloge kao njezina posvojna majka. Sretno i tužno ju predajem njezinoj biološkoj majki, njezinoj zauvijek majki.

I zauvijek se sjećam tih mjeseci kada sam ja bila njezina majka.

Autorica: Jamie C.; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com