“Bila sam u braku 5 godina, i prije toga u vezi 3 godine.

Sve je bilo super, bio je pažljiv i otac i muž. Sve dok se on na poslu nije počeo družiti s jednim kolegom koji pije. Počeo je i on piti, doslovno se zadnjih dana nije trijeznio.

Ja sam pokušavala s njim razgovarati, nagovarala ga na liječenje. Taj dan kad sam otišla, doslovno me premlatio, pala sam u nesvijest od udaraca (prije toga nikad nije digao ruku na mene).

sad-woman-thinking-sitting-on-sofa-in-front-of-window-sla7mp3ie-thumbnail-full14

Kad sam došla sebi, uzela sam dijete i otišla, podnijela papire za razvod. Danas 6 godina nakon i dalje nemam nikoga, ne zato jer ne mogu nego zato što ne želim, mnogi me zbog tog osuđuju. Ali ja u svom djetetu imam sve, ne mogu zamislit da ikad više prolazim to što sam prolazila, a i da moje dijete ispašta radi toga.

Prije sam se nervirala oko tih stvari. Imam stan, posao, dijete. Nas dvoje uživamo u našem miru i više me nije briga što će tko reći.”