Čudesna beba koja je 20 minuta bila bez dotoka kisika u mozak još je uvijek živa zbog moći molitve. 

Hannah Sheriff bila je trudovima te je bila spremna dočekati svoje peto dijete. No tada je shvatila da nešto nije u redu. Liječnici su izveli hitni carski rez te su shvatili da joj maternica krvari, a da bebino srce sporije kuca. 

Beba je rođena bez pulsa

Beba Uriah John rođena je bez otkucaja srca, čak i nakon umjetnog disanja on nije počeo disati. Nakon 10 minuta spašavanja, ništa se nije događalo te su mu šanse za preživljavanjem opadale. No, liječnici nisu odustajali. Nakon 20 minuta mu se vratio puls, ali je šteta bila učinjena. 

Jacob, bebin otac, je bio u operacijskoj sali sa suprugom. Nisu mogli nikako pomoći osim molitvom. 

Liječnici su bebu premjestili u udaljenu bolnicu kako bi primio najbolju njegu. Hannah je morala ostati kako bi zacijelila poslije operacije tako da je Jacob otišao u helikopter sa svojim sinom. 

Kada su stigli u bolnicu, Uriah je počeo dobivati napadaje. Uriah je prebačen na intenzivnu njegu, liječnici su zaključili da će zbog manjka dotoka kisika u mozak imati ozbiljne posljedice, uključujući i cerebralnu paralizu. 

„Možete očekivati da će imati napadaje cijelog života. Možda nikada neće moći samostalno jesti. Možda nikada neće moći hodati niti pričati“, rekao je Jacob. 

Liječnici su prognozirali 40 posto da će ostati živa

Liječnici su roditeljima rekli da postoji možda 40% šanse za preživljavanjem. 

„Nisam mogao ništa kontrolirati osim vjere u Boga. Nije to bila emocionalna stvar. Više je bila riječ u odlučnosti i potpunom povjerenju u Boga“, rekao je Jacob. 

Uriah je nastavljao imati napadaje bez obzira na lijekove. No, kasnije te večeri je otvorio oči te je Jacob odmah otišao do njega, zajedno sa medicinskom sestrom se molio Bogu da izliječi njegovog sina. Rekao je: „Sjećam se samo da sam si rekao: ne boj se. Samo vjeruj“. 

Medicinska sestra, Latricia Bell, iznijela je svjedočanstvo te večeri: „Osjetila sam takvu toplinu. Svaka dlaka na mom tijelu je skočila. Znala sam da je Bog tamo. Bio je tamo točno u tom trenutku. Pogledala sam na monitore, a napadaju su prestali. Bio je to kraj“. 

Roditelji su zatražili od vjernika da se mole za dječaka

Te su večeri roditelji zamolili članove svoje crkvene zajednice da se mole za Uriaha. Jacob je izjavio: „Ako Božja Riječ kaže da govorimo i vjerujemo… onda ću govoriti i vjerovati“. 

Tijekom slijedećih nekoliko dana, Uriahovo se stanje popravilo, a na šesti dan je počeo samostalno disati. Kući je pušten nakon 3 tjedna u bolnici. 

Prošla je godina dana, a Uriah se potpuno normalno razvijao unatoč negativnim predviđanjima liječnika. Neurolog je rekao: „Imao sam samo dva slučaja u svojoj karijeri gdje su se ljudi potpuno oporavili. On je jedan od njih“. 

Danas je Uriah vrlo veseo, sretan i energičan dječak za kojeg su se roditelji i molili. 

Ovo je zaista predivna priča o vjeri i o tome da Bogu zaista ništa nije nemoguće, samo Mu se treba predati.